Pišu: Ivan Limić (SO PDS Velebit, SO HPD Mosor), Siniša Jembrih (SO HPD Željezničar)

Kišne šume

Malezijske šume ubrajamo u tropske kišne šume, što znači da je srednja godišnja temperatura između 20 i 29°C, a vlaga oko 50% tijekom dana, dok se tijekom noći približi 100%. Prosječna godišnja količina padalina iznosi oko 1500 do 4000 mm.

Dnevni raspored oborine u tropskoj kišnoj šumi je zanimljiv i konstantan:

06:00 sati: Sunce vrlo brzo izlazi, šuma je u magli (20°C)
06:00-10.00 sati: Puno vode isparava (20°C-25°C)
10:00-13.30 sati: Nastaju veliki oblaci (28°C)
14:00-17:00 sati: Snažne oluje i pljuskovi (između 30°C i 31°C)
17:00-18:00 sati: Sunce ponovo sija (28°C)
18:00 sati: Sunce brzo zalazi (26°C)
Nakon 18:00 sati: Pada mrak, noću su temperature između 20°C i 23°C

Kišne šume karakteriziraju mnogobrojne biljne vrste. Ovdje navodimo samo one koje su nam posebno bile zanimljive. Stidljiva mimoza (Mimosa pudica) je ime dobila od latinsko Pudica-stidljiv. Taj naziv je dobila zato što se pri najmanjem dodiru listovi skupljaju i spuštaju i tek nakon nekoliko minuta vračaju u prvobitan položaj. Zanimljiva je i biljka iz roda Amorphophallus kojoj list i cvijet znaju narasti i do 3 metra, s laticama svjetlo ljubičaste boje, koji se spiralno savijaju oko središnje osi. Unatoč svoj toj egzotičnoj ljepoti najviše se pamti po smradu koji proizvodi da bi privukla kukce.

Lijane su također prisutne u svakom kutku Malezijske prašume. Domoroci prerežu lijanu te piju tekućinu odnosno vodu koja se nalazi u samoj biljci i za koju vjeruju da im daje snagu i izdržljivost prilikom kretanja kroz prašumu. No, ako se popije tekućina unutar lijane u pogrešno vrijeme ili na pogrešnom mjestu može doći do trovanja. Đumbir je također čest u Maleziji. Domoroci osim đumbirovog korijena koriste i druge dijelove biljke poput stabljike i cvijeta pa tako cvijet jedne vrste đumbira koriste za smirivanje želučanih problema, dok cvijet druge vrste koriste za snižavanje temperature. Jedna biljna vrsta omiljena je kako u Maleziji općenito tako i među članovima ekspedicije. Radi se o biljci Tongat Ali (Eurycoma longifolia) odnosno njezinom korijenu, a koji se pronalazi u prašumama Malezije. Ona ima energizirajući učinak i odlična je za opravak organizma dok poseban učinak ima na libido pa ju tako nazivaju prirodnom Viagrom. Može se kupiti u svim mogućim oblicima, od praha do kave ili čaja.

U prašumi nalazimo čitav niz biljaka pod zajedničkim nazivom Stranglig Fig (Smokva koja guši). Svim ovim vrstama zajednički je vrlo neobičan rast kojim smokve stežu i „guše" drvo oko kojega rastu. Ovaj način rasta adaptacija je na izrazito kompetitivne uvjete borbe za svjetlo u gustim šumama. Svoj život započinju kao epifiti (biljke koje žive na drugim biljkama i svojim prisustvom im ne štete) kada njihove sjemenke prokliju u pukotinama kore drveća. Prvotno razvijaju samo zračno korijenje koje vodu i minerale uzima iz okolnog zraka, a zatim to korijenje polako raste niz drvo do tla, prilikom čega se biljka u potpunosti obavija oko domaćinovog drveta. Istovremeno rast ide i gore prema krošnjama gdje se listovi smokve bore za svjetlost. Domaćinovo drvo može ponekad odumrijeti pa smokva nalikuje na potpuno šuplje deblo gdje je sredinu nekada ispunjavao domaćin.

Geologija na Malezijskom poluotoku:

Autor: Liz Price, prijevod: Marko Budić (SO HPD Željezničar),

Malezijski poluotok ima površinu od 131,794 km². Otprilike polovinu ovog područja prekrivaju graniti i ostali intruzivi, jednu trećinu prekrivaju stratificirane stijene starije od granita dok je ostatak prekriven aluvijalnim naslagama. Procjenjuje se da samo jednu trećinu površine poluotoka čini vapnenac dok vapnenačka brda u Maleziji kao cjelini zauzimaju manje od 1% površine (često se navodi i svega 0.3%). Vapnenačka brda nalaze se u svim državama sjeverno od Kuala Lumpura osim u Penangu.

Starost vapnenaca na poluotoku kreće se od ordovicija (450 milijuna godina) preko karbona i perma do gornjeg trijasa (220 milijuna godina), a većina je permske starosti.

Magmatske stijene poput granita koje čine glavni lanac u zapadnoj Maleziji mlađe su od paleozojskih vapnenaca. Taj glavni lanac prolazi sredinom poluotoka, a zapadno od njega nalaze se tri glavna krška područja: Selangor, Kinta Valley i sjeverozapadno područje.

Istočno od glavnog lanca smješten je središnji vapnenački pojas s pružanjem od juga prema sjeveru, od područja Raub (Pahang) do područja Dabong (Kelantan) dok Merapoh leži u sredini. Također postoji još izdanaka na istoku Pahang-a. Vapnenci koji tvore ovaj pojas su karbonsko-permske ili permske starosti što ih čini mlađima od većine u zapadnom pojasu.

Mlađi vapnenci tvore izolirana brda s visokim, vertikalnim ili čak prevjesnim liticama. Vapnenci najčešće izdanjuju kao grebeni ili tornjevi koji dominiraju ravnicama. Na brdima raste karakteristična polusušna vegetacija koja se razlikuje od uobičajene kišne šume. Rezidualna tla na izdancima vapnenaca su oskudna i omogućavaju samo nisku vegetaciju.

Mlađi permski vapnenci su vrlo čisti. U okolici Gua Panjang (12 km južno od Merapoh-a) nađeni su gornjopermski fosili. Merapoh se nalazi samo 5 km južno od granice s Kelantan-om. Vapnenci u jugoistočnom Kelantan-u tvore kontinuirani slijed od srednjeg karbona do trijasa. U blizini područja Merapoh nađeni su permski sedimenti.

Područje istraživanja: Merapoh

Merapoh se nalazi u sjevernom djelu provincije Pahang te je sjeverni ulaz u Nacionalni Park Taman Negara. Taman Negara je najstariji i najveći nacionalni park na Malajskom polutoku. Sam izraz „Taman Negara“ doslovno znači nacionalni park. Nacionalni Park Taman Negara pokriva područje od 4 342 km², može se pohvaliti sa jednom od najstarijih tropskih prašuma na svijetu koja datira od prije 130 milijuna godina, a u njoj možemo pronaći oko 14.000 biljnih vrsta. Poznat je i po najvećem planinskom vrhu na poluotoku, Gunung Tahan sa 2187 metara.

Bili smo smješteni u Sungai Relau, administrativnom ulazu u nacionalni park koji je udaljen oko 7 kilometara od Merapoha. Taj ulaz uglavnom koriste planinari pri usponu na Gunung Tahan jer je ta ruta znatno kraća (2 dana) od one sa glavnog ulaza u nacionalni park (5 dana). Navedeni uspon smatra se jednim od najtežih “trekinga” u Maleziji. Treking je izuzetno popularan u Maleziji za razliku od drugih sportova u prirodi.

U neposrednoj blizini Sungai Realua, u samom nacionalnom parku nalazi se mali broj vapnenačkih brda dok se van granica parka nalazi više njih. Ona, van parka su nažalost i van zaštite, a samim time i neposredno ugrožena. Najčešći ugrozi su od kamenoloma ili od onečišćenja. Nedavno je nekoliko vapnenačkih brda kupila korporacija “YTL”, jedna od najvećih građevinskih kompanija u Maleziji koja već u okolici koristi vapnenačka brda za svoje potrebe. To iskorištavanje znači da se vapnenačka brda jednostavno sruše tako da nakon nekog vremena ostaju samo prazne rupe ili jezera i lokve vode. U okolici se vrši intenzivno iskopavanje zlata na velikoj površini koje dovodi do velikog onečišćenja zbog korištenja kemikalija. Vrlo kvalitetna “bijela glina” također se iskopava u okolici i izvozi u ogromnim količinama u Japan, Hong Kong ili Singapur za izradu cijenjenog i skupog porculana. Najveći utjecaj na okoliš ovdje a i po cijeloj Maleziji i Borneu su plantaže palmi. Palme se uzgajaju za palmino ulje, a nepregledne plantaže protežu se unedogled. Osim promjena okoliša zbog uzgoja monokulture veliki problem predstavljaju i insekticidi koji dospijevaju u vodotoke. Uz sve to, još se gradi i novi autoput koji će dodatno ugroziti speleološke objekte i vapnenačka brda. Iz sveg navedenog jasno je da je potrebno zaštititi područje. Da bi se područje eventualno zaštitilo bilo je potrebno izvršiti speleološka istraživanja.

U pripremnom dijelu ekspedicije dogovoreni su točni lokaliteti koje treba istražiti. Nakon smještaja, u pristojnoj sobi sa skupnim ležajem i zajedničkim boravkom upoznao se i ostali dio ekipe koji će sudjelovati pri istraživanju.

Prve dane iznenadio nas je službeni doček s govorima, fotografima i zastavama, no vrlo brzo smo krenuli u prave terenske poslove. Ideja je bila da se zajednički obilaze vapnenačka brda pod vodstvom planinarskih vodiča, a kod pronalaska špilja ili jama da preuzimaju Hrvatski speleolozi. Iako nam se činilo da je nepraktično da se formira jedna grupa popustili smo jer su se prvih dana odrađivale više-manje poznate lokacije i objekti. Odmah prvog dana se uočila činjenica su Malezijci slabo upoznati sa svim aspektima speleologije, od nastanka špilja do osnovnih tehnika. Pri obilasku špilje Gua Tagang npr. primijećen je i veliki nedostatak samokontrole i zanemarivanje sigurnosti. Obzirom da se ulaz nalazi otprilike na polovici vapnenačkog brda put je izrazito zahtjevan. U jednom trenutku shvatili smo da se krećemo prema špilji po uskoj polici, na visini od 30 metara bez ikakvog osiguranja. Tek nakon postavljanja prečnice i oblačenja improviziranih pojaseva krenuli smo dalje. Sama špilja je zanimljiva, dugačka je 200 metara, a ima i jednu vertikalu od 20 metara dok joj je ukupna dubina 60 metara. Nakon spuštanja niz vertikalu dolazi se do dvorane iz koje vodi kanal do 15 metarne vertikale koja se spušta u džunglu. Špilju obilježava i lijana koja prolazi cijelom njezinom dužinom, niz vertikalu i kroz „izlaz“ van. Pri penjanju Malezijaca sa vertikale također je bilo dosta problema i sigurnosnih propusta pa smo nakon ovih „zanimljivih“ događaja slijedećih par dana inzistirali na nastavi i upoznavanju sa osnovnim temama iz speleologije, od geologije do rada sa užadi.

Sve špilje u Maleziji imaju naravno drukčije klimatološke uvjete od onih u Hrvatskoj. Izuzetno su tople, prosječna temperatura je između 23 i 27, dok je temperatura vode ugodnih 23. Nadalje izuzetno su bogate životom. Kukci, zmije, žabe, škorpioni, ribe, riječni rakovi, strige, ptice čak i sisavci sastavni su dio živog svijeta špilja u Maleziji. Nakon početnog privikavanja, nailazak na zmiju u špilji više nije predstavljao posebnu senzaciju do nailaska na kožu kraljevske kobre. U špiljama smo pronašli i ostatke keramike kao i zasigane kosti. Nađeno je također i dosta kosti slonova koji su zajedno sa svim nalazima predani lokalnim stručnjacima. Oko špilja naišli smo na mnoge zanimljive tragove životinja od sunčanog medvjeda i jelena do najpoznatijeg stanovnika prašuma u Maleziji, tigra. Tigrovi su izuzetno ugroženi i nalaze se pred izumiranjem. Područje kojim smo se kretali je poznato po tigrovima jer im je to put kojim migriraju od nacionalnog parka gdje su zaštićeni do obližnjeg masivnog planinskog lanca gdje imaju prostor za život. No, njihova ugroženost nije spriječila jednog kineskog ugostitelja da prodaje delicije i talismane od dijelova tigra, a kojeg je policija uhitila u velikoj akciji samo par dana nakon našeg odlaska i to u blizini restorana gdje smo redovno odlazili na večere. Govoreći o tigrovima moramo napomenuti da su neki od lokalnih vodiča uključeni u njihovu zaštitu u akciju MyTiger koju smo s posebnim veseljem pomogli. Posebno zadovoljstvo bilo je probuditi se ujutro u logoru i vidjeti npr. gibone. Ti sramežljivi čovjekoliki majmuni pred nama sa uživali u sočnim smokvama dok je džungla odzvanjala njihovom pjesmom. Kljunorošci su također bili česti gosti. Te ogromne ptice sa rasponom krila do 1,8 metara i s nevjerojatnim kljunovima uvijek lete u paru.

Nakon početnih problema, ritam rada na ekspediciji se stabilizirao. Svako jutro se održavao zajednički doručak i uz njega dogovor o radu tijekom dana. Iako je prvih dana bio organiziran i ručak na terenu to se naravno pokazalo nepraktičnim pa smo obično pojačali doručak Roti Canaim, lokalnim specijalitetom, sličnim našim palačinkama i bureku koji nas je držao do večere. Hrana u Maleziji je totalno drukčija od naše i ako očekujete tipičan hrvatski obrok sa mesom i krumpirom ostat ćete gladni. Za doručak se uglavnom jede riža sa različitim prilozima, odličnim čajevima i lošim kavama. Glavna jela uključuju plodove mora, rižu ili tjestenine sa raznim vrstama mesa od kojih je piletina najpopularnija, sve začinjene nevjerojatnim količinama čilija, obično kuhano na pari s dodatkom kokosovog mlijeka, a sve vrlo ukusno. Jedan obični tanjur juhe od piletine npr. tako može sadržati i do 3 takve papričice. Na našem meniju su se našle i neke neka neuobičajena jela i pića, od guštera, sokova od krizantema, soka od mrkve sa mlijekom, jela sa ptičjim gnijezdima, usoljenih fermentiranih jaja, grickalica sa graškom, sušene ribe i hobotnica do sladoleda od zelenog čaja sa njokima. Voće je posebna priča, banane, kokos, mango, papaja, ananas rastu na svakom koraku kao i manje poznati a ukusni liči, salak (zmijsko voće), rambutan i jackfruit. Posebna je priča i jedan od simbola Malezije voće Durian. Smatraju ga kraljem voća, a ima osvježavajući i sočan miris na bijeli luk. O mirisu najbolje govori činjenica da ga je strogo zabranjeno unositi u hotele i sredstva javnog prijevoza. Deserti nam nisu posebno odgovarali jer su bili preslatki, no jedna lokalna delicija nam se posebno svidjela. To je bio „Tepung Bunkus“ koji smo prvi put jeli usred blatne rijeke nakon izlaska iz špilje. Taj specijalitet, slatko tijesto od riže ispunjeno kokosom i smeđim šećerom, a umotano u listove banane toliko nam se svidio da smo ga svaki dan jeli. Ustvari, toliko smo ga jeli da su nas domaćini na kraju i prozvali „Tepung Bunkus Team“.

Kao sredstvo prijevoza koristili smo kombi i nekoliko terenskih vozila kao i motocikle za brzinska rekognosciranja. Vodu za piće smo kupovali u bocama ili prokuhavali čisto iz mjera predostrožnosti jer je voda dobra za piće. Naravno, trošile su se i druge tekućine, a slavonska rakija je bila uobičajeni dnevni ritual, čisto iz zdravstvenih razloga. Malezijska rakija ili vino od riže nam baš i nije odgovarala za razliku od odličnih domaćih vrsti piva. Cijene hrane i pića su vrlo pristupačne, glavno jelo košta između 10 i 20 kuna, sok oko 5, a pivo oko 15 kuna. Zanimljivo je da je Malezija, iako muslimanska zemlja, usto i relativno mala, po potrošnji alkohola čak deseta na svijetu. Govoreći o cijenama, čisto da se stekne neki omjer navesti ćemo da je cijena litre benzina 4 kune, a prosječna plaća od 4000 kuna na gore.

Osim uobičajenih jednodnevnih probavnih problema nikakvi veći zdravstveni problemi nisu iskrsli. Iako su svi naši liječnici preporučali cijepljenja protiv malarije provjerom podataka na terenu odustali smo od toga. Naime, na području na kojem smo istraživali malarija nije bila zabilježena od 1984. godine, a nikome se nije dalo riskirati vrlo neugodne nuspojave profilakse od malarije (napadaje panike, nesanice i halucinacije).

Obično smo se dijelili u 2-3 grupe, a svaka grupa je imala svoj zadatak. U tom ritmu odradilo se niz speleoloških objekata koje su i nacrtani. Oni su odabrani zbog svoje pozicije i mogućeg nestanka u budućnosti: Gua Telur Emas, Gua Jinjang Pelamin i Gua Lapis.

Gua Katak je jedna od špilja poznatih od prije, a želja Malezijaca je da ju koriste kao turističku i da nju eventualno koriste za pustolovni turizam. Radi se o špilji sa vodenim tokom koja u potpunosti prolazi kroz istoimeno brdo. Lokalni stanovnici ju neslužbeno zovu Labirint jer ima 7 ulaza dok joj je službeno ime Gua Katak (Špilja Žaba). Bila je to i prva špilja u kojoj smo uveli crtanje u dva tima kako bi se i naši partneri poučili tom važnom segmentu speleologije. Zanimljivo je da su nakon našeg odlaska Malezijci pronašli i gornju etažu na jednom od naših „upitnika“.

U večernjim satima ili nakon povratka sa istraživanja i osobne higijene nastavljala su se druženja. Imali smo na raspolaganju svoj „Internet shop“, vlasništvo jednog od vodiča ili se pak otišlo na večeru u neki lokalni restoran. Jednu večer smo otišli i na noćnu tržnicu u obližnji Gua Musang. Noćna tržnica je najbolje mjesto sa upoznavanje sa lokalnom kuhinjom i običajima, a puna je potpuno nepoznatih jela, pića i začina koja smo u svoj svojoj šarolikosti i žestini isprobavali.

Gua Hari Malaysia je najduži nacrtani objekt. Njegovo ime znači „Špilja Dana nezavisnosti“ jer je istražena i nacrtana na taj dan. Ulaz u špilju je bio poznat od prije no nepremostivu prepreku Malezijcima je predstavljao slap visok 5 metara koji nisu mogli proći. Nakon penjanja i postavljanja užeta nastavilo se dalje istraživanje špilje. Špilju karakterizira niz slapova, kaskada te izrazita ljepota „ispranih“ kanala. Sam prvi slap domaćini su nazvali „Slap Hrvatska“, a jednu kaskadu koja je služila kao tobogan imenom voditelja ekspedicije „Sinišin tobogan“.

Ukupno je istraženo 27 objekata: Gua Teluk Gunung, Gua Cebok, Gua Langsir Emas, Gua Lima Paya, Gua Terowong Felcra, Gua Batu Bulat III, Gua Tukang Gunting, Gua Goyang, Gua Bekong Kecil, Gua Tulang, Gua Lima Kampung, Gua Memori Penuh, Gua Terowong Itik, Gua Bumbung Sompek, Gua Gajah Marah, Gua Corong, Gua Terowong Felcra, Gua Layang, Gua Layang Dua i Gua Layang Tiga a njih 7 je i nacrtano: Gua Jinjang Pelamin (514 m), Gua Katak (428 m), Gua Kalong (504 m), Gua Tagang (201 m/ -61 m), Gua Lapis (115 m), Gua Telur Emas (52 m) i Gua Hari Malaysia (931 m).