Ime Elbrus izvedeno je iz imena Albors, koje dolazi od planine HarāBərəzaitī („Visoki stražar“) iz perzijske mitologije. U drugim jezicima Elbrus ima i druge nazive, poput  MingiTau („Vječna planina“ ili „Tisuću planina“) ili Yalbuz („Ledena griva“), oboje na turskom jeziku. Nadamo se da će za nas ipak najtočniji biti prijevod čerkeškog naziva Oshkhamakhua – „Planina sreće“.

 

Vrh Kavkaza prekriven je vječnim ledom. Ledena kapa Elbrusa sastavljena je od 22 ledenjaka, iz kojih teku tri glavne rijeke: Baksan, Malka i Kuban. Elbrus je neaktivni vulkan. Tokovi lave, vulkanski pepeo i krhotine te piroklastični kalupi blata prekrivaju planinu. Na vrhu zapadnog Elbrusa je golemi vulkanski krater. Smatra se da se posljednja erupcija dogodila oko 

pedesete godine prošlog stoljeća. Istočnom stranom planine još uvijek isparavaju sumporaste fumarole.

 

Kavkaz i Elbrus mitološki su bogat prostor slavenskim pričama o vješticama i šumskim bićima. Na Kavkazu je navodno snimljen i dokumentiran Jeti. Svakako najpoznatija priča je ona o Prometeju, kojeg je Zeus okovao na vrhu Kavkaza jer je ukrao vatru bogovima. Prometeja je na kraju oslobodio i spasio Herkules, nakon mukotrpnog kavkaskog uspona.

 

Elbrus je, kao i mnogi poznati vrhovi, posljednje počivalište mnogih alpinista i planinara. Vječni led Elbrusa godišnje zadrži tridesetak života. U novijoj povijesti, 2004. godina zabilježena je kao „najcrnja“, s čak 48 evidentiranih smrti. Smrtnost penjača je velika i Elbrus se smatra jednim od najsmrtonosnijih svjetskih vrhova. Iako tehnički ne spada u teške uspone, ledenjaci, ekstremna visina, temperatura i vjetar ne smiju se podcijeniti.