Visinska bolest predstavlja jednu od najvećih opasnosti tijekom boravka na velikim nadmorskim visinama, pa tako i na vrhu Kilimanjara.
Što je visinska bolest?
Visinskom bolesti se naziva niz simptoma koji se pojavljuju pri boravku na velikoj nadmorskoj visini i koja nam može predstavljati najveći problem tijekom naše ekspedicije. Simptomi mogu biti blagi, a u ekstremnim slučajevima vode do edema mozga i pluća, te uslijed toga i smrti.
Zlatna pravila visinske bolesti
- Posve je normalno razviti visinsku bolest. Nije potrebno i umrijeti od nje.
- Svaka bolest na visini iznad 2500 m je visinska bolest dok se ne dokaže suprotno.
- Nikad se ne penji na veću visinu ako imaš simptome akutne visinske bolesti.
- Ako se simptomi akutne visinske bolesti ne povuku nakon 24-48 sati ili se pogoršavaju potreban je hitan silazak. Ne smije se čekati jutro. Potreban je silazak bar do zadnje visine gdje si se osjećao/la dobro nakon ustajanja.
- Osobu sa simptomima visinske bolesti ne smije se ostavljati samu.
Normalne promjene na visini:
Svaka osoba koja se nađe na povišenoj nadmorskoj razini iskusit će određene promjene koje su posljedica normalne prilagodbe na visinu:
- ubrzano disanje (hiperventilacija)
- kratkoća daha (nedostatak zraka) tijekom fizičkog napora
- učestalo mokrenje
- promjena uzorka disanja tijekom noći
- često buđenje tijekom noći
- čudni snovi, noćne more
Visinska bolest može se manifestirati kao
- zamor
- glavobolja
- gubitak apetita
- povraćanje
- nesanica
- gubitak daha
- "pijano hodanje" (nemogućnost hodanja po ravnoj crti)
Ne postoji način da se spriječe navedeni problemi, ali se mogu znatno ublažiti prvenstveno postupnim usponom: ispenjati kraću dionicu, po mogućnosti ostaviti nešto opreme, i vratiti se niže na spavanje. Na taj način se organizmu omogućuje dovoljno vremena za adaptaciju na izuzetno teške uvjete bez dovoljno kisika. Isto tako, konzumiranje velikih količina tekućine (4 do 5 litara dnevno) znatno ublažuju efekte visinske bolesti.
Izvor: PeakPlanet
Nadmorska visina obično se dijeli u nekoliko pojaseva:
- srednje visoka (1500-2500m)
- visoka (2500-3500m)
- vrlo visoka (3500-5800m)
- ekstremna (>5800m)
Zašto dolazi do visinske bolesti?
Najveći uzrok visinske bolesti je smanjeni tlak zraka na visokoj nadmorskoj visini. Penjanjem se atmosferski tlak smanjuje, pa svaki udisaj sadrži sve manje i manje molekula kisika (iako postotak kisika u zraku ostaje 21%). Organizam se mora više truditi da bi pribavio kisik, kroz dublje i brže disanje, što je posebno uočljivo s naporom, kao što je penjanje. Normalno je da se kroz napor ostaje bez daha, sve dok problem brzo nestaje s odmorom. Usprkos povećanom ritmu disanja, postizanje normalne razine kisika u krvi nije moguća na visokim nadmorskim visinama.
Aklimatizacija
Aklimatizacija predstavlja prilagođavanje tijela na promjene okoliša, u ovom slučaju na tlak zraka i smanjene količine kisika u krvi. Tijelo na te izazove odgovara sa više ili manje uspjeha.
Tijekom aklimatizacije u ljudskom tijelu dešavaju se drastične promjene u kemijskim procesima i ravnoteži tjelesnih tekućina. Osmotski centar promijeni svoje djelovanje te povećava gustoću krvi, što povećava izlučivanje tekućine kroz bubrege. Uzroci nisu u potpunosti poznati, ali krajnji učinak je povećanje koncentracije crvenih krvnih zrnaca i povećanje kapaciteta za prijenos kisika. Normalno je da se na većim visinama urinira više nego uobičajeno, ako se to ne događa, moguće je da je riječ o dehidraciji, ili slabijoj aklimatizaciji.
Dodatno, visoka nadmorska visina i niski tlak uzrokuju istjecanje tekućine iz kapilara, što može uzrokovati nakupljanje tekućine u plućima i mozgu. Nastavljanje uspona bez adekvatne aklimatizacije, može dovesti do potencijalno opasnih, čak i smrtonosnih oboljenja. Zbog smanjene količine kisika prilikom udisaja, disanje postaje češće, žile u plućima se sužavaju kako bi porastao krvni tlak te kako bi krv mogla doprijeti u dio pluća, koji u normalnim okolnostima ne koristimo.
Tehnike aklimatizacije
Glavni uzrok visinske bolesti je prebrzi uspon, kroz vrijeme ljudsko tijelo može se prilagoditi manjku kisika na nekoj visini. Ovaj proces je poznat kao aklimatizacija i općenito traje 1-3 dana na određenoj visini. Npr. ukoliko se alpinist popne na 3500m i provede nekoliko dana na toj visini, njegovo tijelo se aklimatizira na 3500m. Ukoliko se popne nakon toga na 4100m tijelo se mora ponovno aklimatizirati.
Preporuke za aklimatizaciju
- iznad 3000 m visinu na kojoj se spava povećavati samo 300-600 m na dan
- iznad 3000 m je potreban odmor od jednog dana za svakih 1000 m daljnje visine
- brzina aklimatizacije razlikuje se od osobe do osobe
- ako je moguće, treba izbjegavati letove ili vožnju direktno na visoke razine
- ako se na visoku nadmorsku razinu dolazi direktno avionom ili autom potrebno je prvi dan izbjegavati tjelesne napore i daljnji uspon
- „penji se visoko, spavaj nisko“
- ako simptomi ne prolaze odgodi daljnji uspon
- ako se simptomi pogoršavaju spusti se što prije
Izvori:
- http://www.hpd-plocno.com
- http://www.ismmed.org/np_altitude_tutorial.htm
- http://www.medicina.hr/clanci/visinska_bolest.htm
- http://www.pardoes.com/climbing/acclima.htm
- http://www.pdbjelasnica.ba/planinarstvo1.htm
- http://www.princeton.edu/~oa/safety/altitude.html
(prvi put objavljeno na caffe.hr)