Priprema na Dinari i Velebitu
Ovaj vikend pripremu smo započeli dosta južnije, u hrvatskom kraljevskom gradu i bivšoj prijestolnici, Kninu. Grad koji je nekad bio najmoćnija tvrđava na području Dalmacije, obavezuje svoje posjetitelje da istraže kninsku tvrđavu, pa smo tamo i započeli dan. Nakon što su nas naši domaćini, obitelj Markoš, ugostili, krećemo prema Kijevu, odakle cestom i napokon planinarskim putem gazimo prema najvišem vrhu Hrvatske. 1831 metar visok vrh Sinjal ili Dinara, ove je subote bio teži od očekivanog, jer nas je putem stigla hladna kiša. Na vrhu srećom kiša prestaje, a razvedravanje otvara prekrasne vidike na Peručko jezero i okolicu. Nakon povratka u najmlađi grad u Hrvatskoj (po dobnoj strukturi) i bogate večere koju su nam pripremili domaćini, sušimo opremu i odmaramo, mislima već u sutrašnjem danu.
Nedjelja ujutro, rani polazak za Jablanac, u kojem se nalazi najniža planinarska kuća na samo 20 mnv. Tu i započinje naš uspon prema Velikom Alanu - najvišem prijevoju kod nas. Potpuna suprotnost od subote - sunce i vrućina cijeli dan, što opet dodatno otežava uspon, ali je i bolji trening. Za svaki metar nagrada je sve ljepši pogled koji pri vrhu seže preko Raba, Cresa, Lošinja, Silbe, Oliba i gotovo cijeli sjeverni Jadran stoji pod nama kao na karti. Neki su se nagradili i maneštrom u domu Alan. Povratak blago izmjenjenom rutom nas dovodi do uvale Zavratnica - "hrvatskog fjorda", gdje se bacamo u more i uživamo u zaštićenoj prirodi oko nas.