Klik: Riječki sveučilištarci u posjetu pradomovini

Klik: Riječki sveučilištarci u posjetu pradomovini

Kao što je stari Nijemac rekao voditelju ekspedicije Vitomiru: 'Sine, idi na Kilimanjaro, to je prava stvar!' I Vitomir je otišao. No nije pošao sam. Još petorica hrabrih također vole šalu!

"Skupio sam ekipu ko iz filma - neki su bili totalno bez para pa sam ih nagovorio, nekog je ostavila cura pa ionako nije imao što radit, a netko je po prirodi blesav pa je nagovarao druge. Nije bio cilj napraviti strogu alpinističku misiju, htio sam da svima bude gušt, k tome da promoviramo sveučilište, a intimna mi je želja bila, iako to gotovo nikad nije moguće, i da baš svi uspijemo doći do vrha Kilimanjara."

To je u Africi? "Da, kroz pet dana uspona svakoga se dana izmjenjuje novi klimatski pojas, to je posebnost Kilimanjara: od džungle i prašume do pustinje i kamenja i leda, sam uspon nije tehnički težak, no svejedno obično otpadne 50% ljudi. Još ako te uhvati visinska bolest - glavobolje, proljev i povraćanje, prilično je nezgodno, i ovako spavaš hodajući pri vrhu. Na kraju sam ja pokvario želudac i trčao svaki čas na zahod (koji, pretpostavit ćete, navrh planine nije luksuzno opremljen) te došao zadnji na Uhuru. Bio sam jako sretan kad sam vidio da smo svi gore."

Tada je Vitomir sreo bradatog starca Amerikanca koji živi na planini i koji mu je dao veliku tabletu. "Da, ondje je već dugo, vodi sirotište. Razočaran je u Ameriku još od Vijetnamskog rata, dao mi je svoj lijek kojim je kaže 39 puta pobijedio malariju, no nije pomoglo, haha."

Svjedno, proljev nije pokvario dojam? "Ma kakvi, obišli smo Tanzaniju, Keniju, Zanzibar..." To postoji? "Sjajno mjesto, tamo smo plivali s delfinima i uživali u koktelima na bijelim plažama." Jeste li zavrtjeli rundu? "Normalna stvar, odbio je samo jedan nabildani gospodin obrijanih prsa. Također sjajno nas je primila ekipa iz plemena Maasai - naučili smo njihov ples za osvajanje djevojaka, što nam je išlo jako dobro, iako nije bilo djevojaka, no mogli smo izazvati muške na duel. Bili su oduševljeni, stiskali su nam ruke i naučili paliti vatru i graditi kuće od zemlje."

Blago dečkima, barem ne moraju dizati kredit! "Vidjeli smo i jako puno stvarno lijepih cura, no kao što mi je rekao starac sa štapom: dvije su stvari ovdje sigurne - jedna je da ne možeš vjerovati baš nikome, a drugu sam zaboravio..." (I. P.)


Klik, br. 114, prosinac 2010.

 (c) 2010. - 2012. Ekspedicija.net