Par kratkih rečenica iz Afrike. Po dolasku u Nairobi noć gubimo igrajući nogomet na aerodromu. Siniša i Zoran odlučuju se na odmor, a ostali se podijele u timove gdje Fućak i ja glatko ubijamo Nebota i Sakija u košarci da bi nam oni istom mjerom ratili u nogometu. Ujutro upoznajemo Mikea koji je naš posrednik za uspon na Kili. Prijevoz u Moshi i sam grad kao i doživljaj iz kojega ću opisati nekom drugom prilikom jer zaslužuje poglavlje za sebe, a obzirom na uvjete u kojima se ovo piše prelazim na trenutno bitnije stvari. Sam uspon počinje na ulazu u Nacionalni park gdje se susrećemo sa našim vodičima i osobljem. Država Tanzanija propisuje obavezno minimalno osoblje koje je potrebno iznajmiti za uspon na Kilimanjaro. Sve to podrazumijeva da penjači prihvate i koncept uspona također propisan od vlade, koji se sastoji od toga da penjači predaju većinu svoje opreme nosačima kako bi bili što lakši na usponu. Nadali smo se zaobići ta pravila i sami nositi svoju opremu, što je na neki način uzbunilo naše vodiče jer nisu sigurni koliko je to legalno i dozvoljeno. Nakon kraćih pregovora dolazimo do kompromisa: nosači će ponijeti opremu za kuhinju, svoju hranu i šatore, a mi svoju opremu. Trenutno se nalazimo u kampu na Shira visoravni, gdje ćemo prenoćiti. Jučer smo noćili u Machame kampu, do kojeg smo prilično lako došli, kao ustalom i do ovog kampa, unatoč prilično strmom terenu i kiši. Svi se osjećaju dobro, Ivan i ja čak odrađujemo i trčanje u svakom kampu. Očito su pripreme na svima ostavile traga. Sutra nas očekuje teži dan i prvi pravi izazov, uspon na 4600m do Lava towera i spust u Barranco gdje ćemo prespavati. Sljedeći izvještaj bit će kada nam uvjeti to dopuste.

Pozdrav.