Čokolada, satovi, novac, sir...

 Od gore navedenog nismo vidjeli ništa, ili jako malo. Satove u izlozima :) Naš motiv za odlazak u Švicarsku bila je posljednja aklimatizacija, zadnja priprema pred polazak za Afriku. Nakon dugog puta od Rijeke do Täscha, odmah nas dočekuje hrvatski jezik, kojim se dobro služi 80% ljudi koje smo u tom mjestu susreli. Šofer naših korijena nas taksijem prevozi u Zermatt, gdje nalazimo smještaj, jer kasnimo na zadnju žicu za Mali Matterhorn. Sandro i ja odrađujemo lagano trčanje i par vježbica i nakon duge potrage za iole prihvatljivom cijenom pive, odlazimo spavati.

Ujutro među prvima lovimo žičaru za MM i smještamo se u sobu. Putem susrećemo nekoliko skijaških reprezentacija, između ostalog i našu. Pozdrav Daliboru i Ivici. Uskoro počinjemo uspon na Breithorn (4165m) i za par sati dolazimo na vrh. Vrijeme je savršeno, pogled predivan, Mt Blanc, Gran Paradiso, Castor i Pollux, Punta Gnifetti, Dufourspitze... Naravno prije svega, tu je Matterhorn, veličanstveni vrh i ponos Zermatta i Alpi, kojeg osim što vidite sa svakog mjesta u okolici, ne možete ni promašiti u izlozima, slikama, grbovima, simbolima, spomenicima... Sve je tu u njegovom piramidalnom obliku.

S Breithorna krećemo preko grebena do sedla i penjemo se dalje do Mittelgipfela (4159) ili Srednjeg Breithorna, kako ga neki nazivaju. Moj navez (Siniša i ja) ima nešto prednosti, pa odlučujemo nastaviti Breithorn traversu prema Zvillinge vrhu, ali samim grebenom, što je najteži dio traverse i obično se obilazi. Uskoro nam je jasno zašto, iako predivan put je vrlo tehnički zahtjevan, a s obzirom na doba dana i vrlo opasan. Na prvom kamenom vrhu kojem ne znamo točno ime, okrećemo se i vraćamo. Susrećemo Zorana i Sandra i vraćamo se u dom. Krajem dana, u pokušaju da stignemo zalaz sunca, Siniša i ja smo se zaboravili i brzo potrčali na vrh Mali Matterhorn, točno iznad doma. Brzo smo dahtali ko ribe na suhom i smijali se jedan drugome kako jedva hodamo.

Dom je predivan pa smo večer potrošili na ćakulu u zajedničkim prostorijama. Prije spavanja sam još odradio lagano trčanje, koje sam očekivao da će biti iznimno teško s obzirom da je na visini preko 4000m i po ledu, međutim, doživljaj takvog trčanja je bio toliko poseban da ništa nije izgledalo teško. Nedjelja ujutro, obilazak ledene spilje i žurba u Rijeku da se koliko toliko naspavamo. Planove remeti kvar na autu, ali nadamo se da smo s time potrošili lošu sreću. Bolje na autu nego avionu :)