Dovesti pedalinu na Jabuku zvuči kao vrlo neozbiljna ideja čeških turista koji često u sezoni završavaju u stupcima crne kronike. Unatoč tome, ekspedicija.net i Udruga Kocka organizirali su jedan takav pothvat u svibnju ove godine. Ekspedicija Jabuka 2014 plod je ideje Vitomira Maričića, uz čije ime ovakav pothvat ne zvuči ni toliko čudno, obzirom da je u sklopu svojih ekspedicija nosio kofer na vrh Europe, odijelo i kravatu na 6000 metara visoki vulkan u Andama, ronio s Velikim bijelim psinama na jugu Australije itd.

Ideja ovog podviga je pedalama doći od Rijeke do otoka Jabuka. Za ovaj podvig pozvao je Vedrana Vukića, planinskog trkača i ronioca, da s njim podijeli patnju pedala i užitak pejzaža.

Prvi, malo manje čudan dio putovanja odnosi se na pedale bicikala kojima će doći do Splita, uz nekoliko stanica putem. Drugi dio, većini nezamisliv je od Splita do Jabuke pedalirati u klasičnoj pedalini. Naravno, htjeli su karakterističnu roza pedalinu s toboganom i dupinima.

– Teško mi je reći je li teže pedalirati cestom ili morem. Prvo, vozili smo Giant Anyroad bicikle, dakle to je stvoreno da bude dobro, ugodno i brzo, a pedalina je stvorena za igru, a ne svladavanje udaljenosti. Onda, na bicikli si na nogama, ali imaš faze kad ne moraš pedalirati, dok si u pedalini zavaljen i moraš konstantno okretati. Recimo da ću vjerojatno uskoro ponovo voziti biciklu cijeli dan, a pedalinu ne tako skoro. Bio je to izazov u svakom smislu riječi, izjavio je Vitomir Maričić.

Glavni nije bio samo doći do Jabuke, već i popesti se na njezin vrh. Osim tog cilja, put do njega „začinili“ su nizom manjih projekata, uglavnom sportske prirode, pa su tako putem stali na Velebitu i ispenjali i postavili smjer na atraktivnoj stijeni Pizdine jaruge, 55m dugi Mantra Manta smjer, jedan od najdužih hrvatskih smjerova sportskog karaktera. Pet minuta od centra Makar- hrvatskih smjerova sportskog karaktera. Pet minuta od centra Makarske, postavili su još jedan sportsko-penjački smjer, Kaktus Zombie, popeli se na liticu na Visu, premostili uvalu Stiniva gurtnom za slacklining i hodali preko nje, penjali se na Hvaru, ronili na dah i lovili ribu, dio čak neplanirano i jedrili na jedinom sklopivom trimaranu u Hrvatskoj, jednom od 15 takvih u svijetu. Naravno, kako to obično biva, dobili su i nekoliko ideja za nove pothvate...

– Teško mi je izdvojiti neki trenutak kao „naj-“. Cijeli projekt je ispao odlično. Smjer u Velebitu je fantastičan. Svaki put kad se penjem na nešto prvi put, gdje još nitko nije prošao, imam neki super osjećaj u glavi. A pogotovo kad se radi o prvom smjeru na stijeni, i to 55 metarskom. Hodati po slacku (poluelastičnoj traci) iznad vode sam prvi put probao u Stinivi i to je nešto ludo zabavno, to me baš cijelog obuzme. Roniti pod Jabukom je opet posebno iskustvo, svijet za sebe. A sama Jabuka... a valjda je to to, taj dolazak na otok iz bajki, o kojem nekako maštam od djetinjstva, još na ovaj ne toliko lagan način. Ludo je. Super je. Kad sam se popeo na vrh, svi galebovi su se nekako sinkronizirano spustili tridesetak metara niže, ne znam zašto, nevjerojat- no iskustvo, sve je utihnulo i kao da sam ostao sam nasred mora, na vrhu piramidice u svom nekom svijetu – rekao je Vitomir Maričić.

Film je iduća stanica ekspedicije, a koliko je to samo po sebi dugotrajno, tim zna od ranije, već su izbacili dva uspješna fi lma nakon ekspedicije Kilimanjaro-Africa i Kavkaz12. Te filmove, kao i neke kraće video materijale, mon- taže i putopise, moguće je pogledati na njihovim stranicama www.ekspedicija.net i istoimenim FB stranicama.

Dečki iz ekspedicija.net tima nisu sigurni da će uskoro netko poći njihovim stopama, ili da će sami ponovo doći na ovakvu ideju. Koliko god ovakav projekt bio zanimljiv, traži neka odricanja, financije, slobodno vrijeme, a danas će malo tko odvojiti te resurse i ulagati u nematerijalno, u čisto iskustvo ostvarivanja neke ideje. Ipak, na kraju se sve isplati, a iskustva su im neprocjenjiva.

‘Nisam siguran da bi ovo ponovio. Ne zato jer mi je bilo loše, nego jednostavno toliko je toga potrebno da se poklopi da ispadne ovako dobro. To vidim kao neku sad ili nikad akciju. Pogotovo jer mi nismo imali praktički nikakav budžet za ovaj projekt, nismo uspjeli nabaviti financije i sami smo pokrili sve troškove, koji nisu mali. Moramo tu spomenuti Giant koji nam je uskočio s biciklama i svime vezano uz njih, te bicikle i oprema nam je olakšala i put, ali i pripremu za put. Dive In nam je napravio neoprenska odijela, bez kojih nije bilo moguće roniti u ovo doba godine. Tu su i Oakley, Olympus, Montelektro koji su svaki na svoj način doprinjeli kvaliteti projekta i našoj komociji. Recimo naočale i krema za sunce je broj jedan koji netko mora imati ako planira ovoliko vremena biti na suncu i moru. Čak i uz te mjere u jednom trenutku su Vedranu počeli izbijati plikovi po stopalima. Naravno, u samom početku, tu je Eva Skusek i Petar Lupić koji su omogućili da uopće imamo pedalinu sposobnu za ovako nešto. Mario Badurina i Kristina Ribarić su nam bili od velike pomoći kod transporta pedaline. Moram priznati da mi se često činilo da je i njima ovo izgledalo kao projekt na granici ludila, hehehe.Ta neka situacija gdje smo morali gusariti i snalaziti se bez prevelikih novaca je dodatno oplemenila iskustvo ovog projekta. Da imate par tisuća kuna viška, svatko će vas pratiti na idući otok i možete kupiti neku brzu pedalinu pa je to druga priča... A ovako... Tko se usudi – pričat će!’ – Vitomir

Ovakav izlet nekoga bi umorio i zadovoljio strast za istraživanjem na neko vrijeme, ali to ovdje nije slučaj. Dok ovaj tekst šaljemo u tisak Vitomir Maričić i Kristina Ribarić već se vraćaju s nove ekspedicije iz centralne Azije gdje su se pokušali popesti na sedamtisućnjak Pik Lenin. O njihovim novim putovanjima, onim lijepim, ali i onim nimalo ugodnim situacijama u kojima su se našli, čitat ćemo u idućem broju Rapskog lista.

Rapski list, 08.08.2014.