Kavkaz je sa svojih 1100 km četvrti po duljini planinski niz u Europi, nakon Skandinavije (1762 km), Karpata i Alpa. Naziv Kavkaz prvi put spominje rimski pisac i znanstvenik Plinije Stariji u 1. stoljeću nove ere. Naziv najvjerojatnije dolazi od grčke riječi kaukhasis koja vuče korijen iz skitskog naziva, a znači planina ili planina bijela od snijega.

Postanak Kavkaza veže se uz alpsku orogenezu, jednu od tri najvažnije orogeneze u geološkoj prošlosti Europe. Ovom orogenezom odnosno procesom nastanka planina nastale su gotovo sve geološki mlade europske planine. Tako se Kavkaz može svrstati uz bok daleko poznatijih mladih planina u Europi poput Alpa, Pireneja, Apenina, Dinarida, Karpata, ali i najvišeg planinskog lanca na svijetu – azijskih Himalaja.

Niz ovih planina nastao je kao rezultat sudara afričke litosferne ploče i indijskog podkontinenta s euroazijskom litosfernom pločom koji je započeo prije 25 milijuna godina u doba kenozoika. Sudarom je započeto izdizanje planina, a kako se afrička ploča i dalje približava euroazijskoj, ovaj prostor spada među najviše prostore na Zemlji te se očekuje da će neki vrhovi i dalje „rasti“.

Planinski niz sastoji se od dva dijela: Velikog i Malog Kavkaza. Veliki Kavkaz je geografski, politički i alpinistički atraktivniji dio planinskog niza. Od Malog Kavkaza udaljen je u prosjeku 100 km, duži je i viši od njega (najviši vrh Malog Kavkaza Aragats visok je „samo“ 4090 m).

Slika 1. Kavkaz (izvor: http://www.freeworldmaps.net/asia/caucasus/map.html)

Veliki Kavkaz proteže se u smjeru SZ-JI između Crnog i Kaspijskog mora. Njegovi rubni dijelovi dolaze do samih obala tih mora, točnije do dvaju poluotoka – poluotoka Taman u Crnom moru i Absheron na obali Kaspijskoga mora.

Veliki Kavkaz se dalje dijeli na tri velike cjeline: Zapadni, Središnji i Istočni Kavkaz. Alpinistički najzanimljiviji dio Velikog Kavkaza je svakako Zapadni dio gdje se nalazi Elbrus koji sa svoja 5642 m predstavlja najvišu točku Europe. Upravo ova činjenica čini ovaj prostor geografski zanimljivim. Naime, ne slažu se svi stručnjaci s dogovorenom granicom između Europe i Azije. Ranije teorije svrstavaju Elbrus i gotovo čitavi Kavkaz u područje Azije, no zadnje teorije, s kojima se slaže većina geografa i geografskih škola, granicu između kontinenata povlače hrptom Kavkaza, tj. njegovom glavnom razvodnicom. Stoga je Elbrus, zbog činjenice da leži dvadesetak kilometara zračne udaljenosti sjeverno od kavkaske razvodnice unutar ruskog teritorija, najviši vrh Europe.

U političkom se smislu dijelovi Kavkaza nalaze unutar teritorija Rusije, Gruzije, Armenije i Azerbajdžana. Osim ovih naroda na ovom području nalazimo oko 40 drugih etničkih skupina i različitih vjera tako da ova regija čini etničko i jezično vrlo složeni mozaik. Upravo zbog toga smatra se jednom od najturbulentnijih i potencijalno „najzapaljivih“ regija u svijetu. Spomenimo samo rusku republiku Kabardinsko-Balkarsku (gdje se nalazi i Elbrus) koja je kroz povijest bila pod vlašću Mongola, Perzijskog i Turskog Carstva te na kraju SSSR-a. Tijekom vladavine SSSR-a njeno je većinski nerusko stanovništvo bilo žrtva etničkog inženjeringa te pod optužbom da surađuje s nacistima deportirano u Sibir.

No, daleko poznatiji etnički sukobi i netrpeljivosti događaju se u Čečeniji, Gruziji i Dagestanu. Naime, atraktivan geostrateški položaj tih zemalja dovodi do visoke koncentracije različitih vanjskih interesa pa su sukobi uglavnom „zaleđeni“.

U široj regiji Kavkaza postoje velike zalihe nafte pa njome prolaze mnogi važni naftovodi. Kontrolirati područja gdje se nalaze zalihe „crnog zlata“ postaje geopolitički važno pitanje. Kavkaske samostalne republike nastale raspadom SSSR-a (Gruzija, Azerbajdžan) imaju velike količine nafte pod svojim kontrolom. Te su države danas dominantno orijentirane prema zapadu, prema Europskoj Uniji. Kod Rusa sve više raste strah od konačnog gubitka utjecaja na regiju, te provode strategiju destabilizacije Kavkaza kako bi otjerali zapadne investitore i zadržali svoju dominaciju.

Ipak, većina zemalja u kavkaskoj regiji živi tradicionalnim životom. Stočarstvo je ovdje osnova gospodarstva. Zbog veće količine padalina u Zapadnom Kavkazu prevladava uzgoj goveda, dok u sušnijem Istočnom prednjači uzgoj ovaca. Sjeverno od granice s Azijom u tzv. Sjevernom Kavkazu zbog prodora hladnog zraka i plodnog černozjoma uzgajaju se žitarice i suncokret, a u Južnom Kavkazu vinova loza, agrumi, čaj i pamuk. Još od antičkih vremena taj se dio Kavkaza smatra jednom od kolijevki vinogradarstva.

Upravo je tradicionalni način života zaslužan da je ovaj planinski lanac jedan od najočuvanijih u Europi (i svijetu), te je kao takav njegov Zapadni dio 1999. godine uvršten na UNESCO-ov popis Svjetske baštine. Nadalje, posljednjih godina razvijaju se mnogi projekti koji za cilj imaju turistički razvoj regije. U dijelu Kavkaza pod ruskom vlašću planira se izgradnja pet povezanih skijališnih kompleksa koji bi činili najveći skijališni resort na svijetu. Za popularizaciju tih kompleksa i čitave regije zadužena je organizacija XXII. Zimskih olimpijskih igara 2014. godine koje će se održati u ruskom gradu Sočiju smještenom u podnožju Kavkaza. Organizacija ovogodišnje Eurovizije u azerbajdžanskom glavnom gradu Bakuu također je skrenula pozornost Europe i svijeta na regiju.

Oči svijeta već jesu, a u budućnosti će sve više biti uperene upravo prema Kavkazu.

Martina Macolić, prof. geografije - srpanj 2012.