Oni koji tvrde da je to nemoguće, neka se maknu s puta onima koji to već rade
Anonimno

Penjanje, kao aktivnost u slobodno vrijeme, postoji još od doba Grka i Rimljana. Ljude su oduvijek privlačile visine i oblaci pa je tako i većina religija smjestila tamo svoja božanstva. Danas, osim rekreativnog penjanja, postoji penjanje i kao sport. Karakteristično za penjanje je to da je ono podjednako individualan (slobodno penjanje po stijenama) i grupni sport (ekspedicije na neku planinu). Kao i kod svakog grupnog sporta, jedan od ključnih elemenata za uspijeh je i grupna kohezija, odnosno u kojoj mjeri tim skladno funkcionira i u kojoj mjeri su zajedno orijentirani prema istom cilju. Dapače, mogli bi smo reći kako je u ovom sportu kohezija još i važnija, nego u drugim grupnim sportovima, jer poraz od protivnika može biti koban, kada je taj protivnik sama Majka Priroda. Kako bi bolje razumijeli odnose i formiranje jedne grupe strastvenih penjača, zanimljivo je pogledati psihološki profil jednog prosječnog penjača, koji su izradili psiholozi na temelju nekoliko istraživanja.

Za mnoge ljude bilo kakvo penjanje, osim klasičnog planinarenja na recimo Medvednicu, spada u grupu ekstremnih sportova, a većinu penjača smatraju totalnim luđacima s viškom slobodnog vremena u životu. Naravno, predrasude su kao i u većini slučajeva pogrešne, ali se može reći da penjači imaju izraženiju dimenziju ličnosti "traženje uzbuđenja" (engl. sensation seeking). To znači da imaju izraženiju potrebu za traženjem uzbuđenja i traženje novih, raznovrsnih, slojevitih i intenzivnih podražaja iz okoline, koja uključuje određenu razinu rizika, najčešće radi samog iskustva. Taj rizik se očituje u penjačevoj nemogućnosti kontroliranja svih varijabli, odnosno da npr. predvidi nagle promjene vremenskih uvjeta. S obzirom na sklonosti umjerenom riziku, većina penjača a priori ima nisku razinu anksioznosti. Osim navedenog, uspješne penjače karakterizira visoka razina samopoštovanja, kao i visoki stupanj zadovoljstva životom. Često imaju izražen perfekcionizam i natjecateljsku komponentu (protiv sebe, protiv stijene/planine, vremena itd.) te su stalno u potrazi za novim izazovima. Upravo ta natjecateljska komponenta i perfekcionizam mogu biti prepreka nastanku grupne kohezije. U penjačkoj ekspediciji je najvažnije postići da grupa funkcionira kao jedno, s obzirom na visoki stupanj međusobne ovisnosti. Važno je vjerovati jedno drugome i moći prepustiti se jedno drugome, bez razmišljanja. S obzirom na to, korisno je znati kako nastaje grupa i kako se formiraju odnosi unutar nje.

Pri formiranju grupe, grupa prolazi kroz 4 faze, koje mogu vremenski različito trajati, ali prisutne su kod formiranja svake grupe i to uvijek istim redoslijedom, bez iznimke. Te faze su: forming (formiranje), storming (sazrijevanje), norming (prihvaćanje) i performing (izvedba).

1. FORMIRANJE - upoznavanje članova međusobno, svojih snaga i slabosti. Ova faza je često neugodna za članove grupe, jer još uvijek nema međusobnog povjerenja i važno je da ova faza nastupi prije početka zajedničke avanture (znači dogovaranje dejta na licu mjesta nije opcija). Kako bi se olakšala ova faza preporučuju se zajedničke igre upoznavanja u ugodnom ozračju te je poseban naglasak na izgradnji komunikacije (nitko neće to službeno reći, ali nije na odmet ni neko zajedničko večernje druženje uz koju pivu..dvije).
2. SAZRIJEVANJE - ovo je razdoblje pobune, otpora svakom obliku kontrole i konflikata između članova grupe, koje će na kraju dovesti do nove razine još većeg povjerenja, ako se pravilno razriješe svi konflikti. Jako važno i osjetljivo razdoblje za grupu, jer može dovesti do raspada grupe, ako se ne osvijesti i ne izgradi pravilna komunikacija. Aktivnosti koje se preporučuju su zajedničko rješavanje kompleksnih i izazovnih zadataka, kako bi osvijestili međusobnu ovisnost i potrebu za zajedništvom.
3. PRIHVAĆANJE - u ovoj fazi solidarnost i suradnja konačno zamjenjuju konflikte i nesuglasice iz prijašnjih faza. Članovi se udružuju kako bi zajedno ostvarili zadani cilj i u ovoj fazi nastaje grupna kohezija. Također, raste međusobno poštovanje i zadovoljstvo članova, kako sobom, tako i jedni s drugima. Dakle, ako vas je onaj momak nervirao od samog početka, u ovoj fazi konačno shvaćate da je u biti u redu (habituacija je krasna stvar) i da je od velike koristi za cilj. Dapače, konačno shvaćate da sve što je radio nije bilo samo da vas iznervira, nego za ostvarenje istog cilja kao i vi.
4. IZVEDBA - vi ste svi jedno, sve radite isto, svi želite isto. Dobro, nije baš kao kod Borgova, ali ako ste došli do ove faze, to je to - ništa i nitko vas ne može zaustaviti, vi ste grupni stroj za uspjeh. Svi pomažete jedan drugome kako bi uspjeli, naglasak je na apsolutnom zajedništvu i to vam se sviđa. Grupna kohezija je na vrhuncu, a cilj je nadomak ruke (odnosno ruku).

Iako vam se ovo sve čini jednostavnim za postići, potrebno je puno truda i rada da bi se sve to postiglo, tako da u biti imate cilj prije cilja. Super je što ako postignete prvi cilj, drugi će vam biti kao od šale, jer osim što ćete imati pored sebe ekipu izvanrednih, zakon i super-cool ljudi (pa moraju biti takvi, ako rade sve isto što i vi), shvatit ćete da je Majka Priroda često jednostavnija od međuljudskih odnosa.

Maja Bonačić, dipl. psiholog - srpanj 2012.