U podnožju Kavkaza

                Citatelji net.hr-a vec su se mogli informirati putem clanka suputnice i organizatorice Dvine Meler da nas je automobil izdao. Popravak, zbog odredenih zakonskih i tehnickih standarda, pokazao se kao otezana i preduga procedura u Turskoj i Gruziji. Stoga, donijeli smo odluku ostaviti naseg vjernog pratioca u Turskoj, i vratiti se po njega na povratku. Medutim, jos vaznije, timska hrabrost nadvladala je razocaranje, i donijeli smo vitalnu odluku – nastaviti dalje na „Old School“ nacin - javnim prijevozom.

 

                Posjetu Azerbajdzanu morali smo preskociti zbog navedenih logistickih poteskoca, te cemo na nase vize za tu zemlju u nasim putovnicama gledati sa malom dozom razocaranja. Neovisno o tome, nase bogato iskustvo u Gruziji sa zadovoljstvom sam podjelio sa vama u ovome tekstu, te se nadamo da ce vas sazetak o toj zemlji Kavkaza ugodno iznenaditi.
 
Savjetujem svim korisnicima stranice ekspedicija.net da procitaju Dvinin clanak detaljnije na net.hr-u pod odjeljkom magazin ne samo zbog naseg automobila, vec bitnije, zbog nasih dojmova i iskustava u Armeniji (stavio bih vam direktni link, ali je net.hr, cini se, jedna od zabranjenih stranica u Iranu gdje upravo zavrsavam ovaj clanak). Slijede dojmovi.
 
Ulaskom u Gruziju zapocinjala je zora, i nestrpljivo smo cekali da novi dan obasja okolicu kako bi stekli nase prve dojmove. Ono sto su nase umorne oci vidjele, bilo je isprva sokantno – minimalna do nikakva infrastruktura, napustene kuce razrusenih krovova, te hektari neobradene zemlje. Nakon odredenog vremena, povezali smo ono sto vidimo sa nasim iskustvima u istocnoj Europi, te se ubrzo prisjetili da je i Gruzija bila dio Sovjetskog saveza.
 
Da bila – djelom i kreirala! Nase prvo iskustvo bio je grad Gori – rodno mjesto, punim imenom, Josipa Visarijonovic Dzugasvili Stalina. Njegov odlicno ocuvan muzej u samom sredistu zemlje pokazuje kako je ovaj kljucni pojedinac 20. stoljeca doveo, rijecima Churchilla, „Zemlju od pluga do nuklearne velesile“. Upravo je ovdje, u Goriu, sve zapocelo sa printanjem ilegalnih i revolucionarnih novina. Kompleks obuhvaca i sacuvanu kucu iz njegovog djetinjstva, te se slobodno mozete prosetati kroz njegov osobni vagon (poznato je da nije bas volio letjeti). No tada je nastupilo razocaranje – jedna jedina soba, koju je nasa vodickinja morala posebno otkljucati, sadrzi detalje o strahotama jednog od najvecih diktatora u povijesti, gdje smo mogli vidjeti jedva nekolicinu zatvorenih pisama zatvorenika iz Gulaga. Ukratko – prokomentirali smo da bi jedno racunalo na izlazu sa natpisom „Google Stalin“ bio sasvim dovoljan dodatak muzeju da se vidi sta u pismima pise.
 
80 km jugoistocno, napokon nas je nasa ekspedicija dovela i u Tbilisi. Zanima vas kako izgleda glavni grad Gruzije? Zamislite grad u kojem dominira moderna arhitektura oko glavne rijeke Mtkvari,  dok su sporedne ulice opasane blatom, smecem, i razrusenim objektima. Zamislite izuzetno religiozne ljude od kojih ce se vecina prekriziti pred svakom crkvom, u istovremenom gay-freindly, i cak preliberalnom internacionalnom okruzenju sa odlicnim nocnim zivotom. Ili vas mozda interesiraju sofisticirani semafori na odbrojavanje, dok istovremeno vozaci razvijaju jezik trubljenja i skacu iz linije u liniju kao da su one cista cestovna dekoracija. Tbilisi ima promet u kojem svaki auto koji pozeli igrati ulogu taksija samo treba naljepiti znak, dok je istovremeno tehnologija taksimetra daleka buducnost. (Pokusali smo uociti postoji li organizirana taksi usluga u gradu. Nismo uspjeli). Kontradikcije su sveprisutne, ali jedno je sigurno.
 
Gostoprimstvo je legendarno. Jedno od znacenja imena grada jest upravo „Toplo“ – djelom zbog ljudi, ali svijetu jos vise poznato zbog toplih sumpornih izvora. Jedno od prvih iskustava bilo nam je pranje u toplicama, gdje nakon privikavanja na smrad sumpora, iskustvo pocinje. Fenomenalno dragi ljudi za samo 20 „Larija“ (kod valute – GEL, otrpilike 9 EUR) poleci ce vas na mramorni krevet, unistiti od sapunice, i oprati vas kao bebe (naravno, morate biti i goli kao bebe). Lokalni plesovi Parikaoba i Doli redoviti su folklorni plesovi po restoranima (cesto ukljucuju macevanje), i plesaci ce vas pozvati k njima (naravno ako mozete pratiti ritam, jer iskreno, kod malo kojeg plesa smo vidjeli toliku energiju). Tokom naseg malo kompliciranijeg uspona do Majke Gruzije -  ogromni aluminijski kip zene sa macem u desnoj, i casom vina u lijevoj ruci – lokalni ljudi su pomagali i otkrivali nam put osmijehom i pratnjom.
 
Pitate se zasto casa vina u ruci? Tu postaje jos zanimljivije. Nevjerojatan podatak jest da Gruzija ima oko 500 od 2000 postojecih sorti grozda na svijetu. Njihova jedinstvena metoda u iskopinama zvanim qvevri, obuhvaca tucu grozda koje se ostavlja sa svim sastojcima fermentaciji da ucini svoje. Raznolikosti u okusima i kvaliteti ne stanu u ovaj clanak. Rakija u Gruziji je religija, te se ona najsvetija radi prvenstveno od grozda. Na Gruzijskom Cha Cha - rakija ce vam biti servirana u malim vrcevima, te se toci kao ostala pica. Da lakse savladate cesto ispijanih 45% alkohola, ponuditi ce vam narezane krastavce, papriku, i cak feferone. Tolika je ljubav prema vinovoj lozi, da su je Gruzijski vojnici skrivali ispod oklopa, nebi li niknula ponovo iz njih (doslovno) ako vinogradi budu unisteni u slucaju poraza. Takoder, najbolja odluka koju cete donijeti ako ogladnite tokom setnje jest kupiti Kachapuri – poznati Gruzijski specijalitet, obogacen sirom ili mesom u obliku rolade, pite, ili pizze. Izbor je vas.
 
Vrhunac ljudskog faktora iskusili smo u gradicu Sighnaghi na 900 metara nadmorske visine u domacinstvu Zandarashvili, nedaleko od Azerbajdzana. Ova obitelj posluzila nas je pekmezom, ovcjim i kravljim sirom, i svjezepecenim kruhom za „lagani obrok“  prije setnje, dok je za veceru uz povrce iz vrta i svinjetinu (sa jutarnjeg klanja), najposebniji bio krumpir. Ovdje smo saznali da je zdravica u Gruziji posebno utkana u socijalnoj domeni, te ce vas domacini iznenaditi sa svojom elokventnoscu.
 
Drugo jutro, uz domace vino kao poklon, sin od domacice se ponudio kao sofer do samostana David Gareja, jednog od nasih ciljeva. Napustivsi dom sa osjecajem da smo sa njima boravili tjedan dana, voznja nas je odvela u novi svijet. U ovom gotovo potpuno pustinjskom i jedva naseljenom kraju, nas vozac je vozio rally izmedu stoke koja slobodno hoda cestama. Kada smo ga upitali: „Giorgi, jesi ikada pogodio kravu?“, odgovorio je: „Ne. Samo tri kokosi i macku.“ Dosavsi u David Gareju, shvatili smo da se radi o svetom gradu iz predkrscanskog razdoblja, ukopanom u stijenama. Hodali smo liticama (treba biti jako oprezan) sa pogledom na Azerbajdzansku pustos, te posjetili nekoliko iskopanih kapelica da bolje razumijemo zivote jos danas aktivnih monasa koji zive u potpunoj izolaciji.
 
Toliko smo bili inspirirani David Garejom da smo posjetili jos jedan tesko izgovorivi anticki pecinski grad – Uplistsikhe, da bolje shvatimo Gruzijsku jedinstvenu anticku arhitekturu. Ovom bi prilikom htio naglasiti da mozda najdojmljivije karakteristike Gruzije leze u samom pejzazu. Uz nacionalne parkove sa subtropskom klimom i nevjerojatnom kolicinom padalina te navedene pustinjske predjele, ono sto je uistinu vrijedno divljenja jest Kavkaz. Ovaj gigantski planinski lanac, koji je prije 65 milijuna godina razdvojio Crno more od Kaspijskog jezera, iskovan je legendama. Najvisa tocka Europe – Erebus – samo je jedan od niza vrhova, te ponosno doseze gotovo 5,400 metara na Ruskoj strani Kavkaza. Poznati Kazbegi - jedno od najvisih svetista svijeta, te Svaneti – planinsko podrucje toliko izolirano da su ljudi do nedavno nosili oklope, inspirirali su nas da se vratimo ljeti, kada sile prirode u tim ekstremima odluce biti vise prijateljske. Svakom planinaru, od srca, savjetovao bi navedene predjele.
 
Sto zapamtiti glede prakticnih stvari? Javni prijevoz je izuzetno jeftin za hrvatske standarde. Poznati minibus „Marshutka“ jedna je od prvih rijeci koju morate zapamtiti. Ova osrednje kvalitetna i jako cesta vozila prevesti ce vas preko udaljenosti od 50-100 km za nevjerojatnih 4-10 GEL (2-5 EUR)! Samo zapamtite da budete spremni na nagla kocenja u slucaju stoke na cesti oko sela, te izbjegnite sjediti na straznjim sjedalima ako ste visoki. Taxi u Tbilisiju (i u vecini ostalih predjela) je obavezno cjenkanje– udaljenosti od 15 km (primjerice od kolodvora do glavne avenije Rustavelli) kostati ce vas 8 GEL (oko 4 EUR), ali mozete dogurati do 4 GEL (samo 2 EUR). Spominjuci glavnu aveniju, hosteli u regiji su poprilicno jeftini – za samo 33 GEL (oko 15 EUR) predlozio bih jedan od najbolje lociranih hostela u gradu zvan „Boombully Rooms & Hostel“ – drustvo mladih koje ga odrzava je vrlo susretljivo. Gruzijski jezik i pismo vrlo su kompleksni, ali vecina naslova i menija ima objasnjenja i na latinici. Ako pricate ruski ste na konju, dok je i engleski sve jaci medu mladima (sto cete posebno primjetiti ako dolazite iz Turske). Takoder, koristite iskljucivo pothodnike pri prijelazu sirih avenija, jer su pjesacki prijelazi ograniceni. Policija se nalazi doslovno na svakom koraku (jedna od pozitivnih implementacija Gruzijskog predjsednika Saakashvilija), te se u ovom glavnom gradu tokom izlaska mozete osjecati sigurno.
 
Ovim malo duzim clankom sam htio sa svima podijeliti nase uistinu bogate dojmove Gruzije. Kada bi morao navesti dva glavna razloga zasto posjetiti ovu zemlju, prvi bi bio da se nakon Gruzije vratite u nasu Hrvatsku sa vise optimizma – kada saznate da su odredene Gruzijske bolnice jos i danas bez prozora, te da su djeca donedavno morala nositi drva u skolu za grijanje, nasmijati cete se nasim naslovnicama u novinama. Drugi razlog bio bi financijski - da zemlju posjetite cim prije, jer potencijal za turizam u Gruziji ce, iskustvo mi govori, dovesti do vrlo brzog i nesmetanog porasta cijena. Stoga krenite odmah!
 
U sljedecem clanku slijede nasi dojmovi iz Irana.
 
Matija Radić

 (c) 2010. - 2012. Ekspedicija.net