Todo posibile, nada seguro – the record report (4)

U ovom nastavku raporta, nešto o posebnim rekordima koji su zbog svoje jedinstvenosti posebno zaštićeni i proglašeni svjetskim čudom.

#19 – Svjetsko čudo 1

Kip Krista Iskupitelja. Najveći ArtDeco kip na svijetu. Ako niste neki fanatik, ovaj kip izgleda prilično loše. Ma, nije da kip izgleda loše, monumentalan je, lokacija je super, sve 5, ali prilično je skupo za pogledati ga i s obzirom da je uvršten u svjetska čuda, očekivanja su mi bila velika. A ono običan poveći kip koji širi ruke kao da mu je netko dosudio penal za suparničku momčad. Ne znam kojim pravom je toliko poseban. Osim pogleda na Rio, ovaj kip nema opravdanje za cijenu i reputaciju koju ima. Kipova Isusa ima i većih i boljih, a ovakvih sličnih koji se šire iznad grada ima po Americi za dvije momčadi. Posjetili smo Cochabambu u Boliviji, gdje se nalazi još veći Kip Krista Iskupitelja. Ima ih i po Europi ogromnih, sličnih dimenzija. Impresivniji od tih velikih kipova je poznati Kip slobode. Složeniji je, zanimljiviji, veći. Znatno veći. Rodnamatja zovjot – kip u Volgogradu, djeluje daleko složenije, ljepše, duplo je veći, ima sise i mač! E to je kip! Tko voli veliko, taj treba tražiti na istoku, pored kipova Bude koji sežu debelo preko 100 metara, jedan čak preko 150 (!), ovi bradonje djeluju smiješno. Pretpostavljam da je dijelu svjetske titule „čuda“ pomogao i lobi, jer iako nema najbolje kipove, dobri stari iskupitelj ima daleko najmoćniju firmu.

#20 – Svjetsko čudo 2

Dragulj Perua, ikona Inka, Skriveni Grad je opravdao očekivanja. Do samog lokaliteta je napravljena cesta za autobuse, što malo umanjuje doživljaj. Ako ne kupite bus, imate sat vremena superstrmog Inka puta i to ako vam je tempo dobar. Ali, to je to, imate sat vremena da mozgate o tome što je zapravo Machu Picchu. Inače, ime je to planine iznad grada, pa se ime zalijepilo za grad greškom, kao i Inka za civilizaciju. Inka je ustvari „kralj“ na Quetchua jeziku. Inka se zvao samo jedan Quetchuanac, njihov vrhovni vođa.

Machu Picchu ima mali milijun misterija. Imam dojam da ih ograničava samo mašta onoga tko interpretira cijeli lokalitet. To potvrđuju i vodiči koji će u relativno uvjerljivu i potvrđenu priču utkati niz besmislica kako bi začinili dojam. To je u najmanju ruku glupo jer vodiči nisu animatori već bi morali biti stručnjaci i referencirati se na konkretan lokalitet. Njihovi službeni vodiči uglavnom samo izbiflaju gomilu gluposti od kojih ne znate što je rezultat istraživanja, a što mašte i na taj način si sruše kredibilitet, barem u mojim očima, koji onda podižu nekim preofucanim šalama.

Činjenica je da pojma nemamo. Kao što je nepoznato pismo Inka, je li to bilo pismo čvorova, kako se čita, sve je nepoznato. Pretpostavke su da se grad dao izgraditi u 15. stoljeću, gradnju je naložio deveti Inka Pachacuti, najveća legenda, frajer koji je pokorio praktički sve što je mogao na kontinentu. Grad nije ni najmanje na praktičnoj lokaciji za gradnju i pitanje je koliko je ljudi to gradilo i koliko dugo, zapravo nikada nije ni dovršen. Neki kažu da se gradio dalje i kada je otkriven, ali to je rekao naš vodič i uzimam to s velikom rezervom. Definitivno je to bio podvig arhitekture.

Inka građu karakteriziraju masivni ispolirani blokovi, rezani da savršeno naliježu jedan na drugi bez ikakvog veziva. Takvi odolijevaju redovitim poplavama i potresima u regiji i predstavljaju umjetnost i još jednu tajnu. Pogotovo u središtu carstva, Cuscu i nekim većim utvrdama, ogromni monoliti savršeno obgrljeni jedan oko drugog. Gradili su i s manjim komadićima i vezivom, ali ne građevine od većeg značaja. U MP se nalaze skladišta, hramovi, astronomske građevine, normalne kuće, poljoprivredni tereni dovoljni da prehrane višestruko veći grad. Planine oko grada se, slučajno ili ne, idealno potrefe sa solsticijima, a svi putovi su takvi da se lako blokiraju. Padine oko grada koje su ionako strme dodatno su ukošene da je pristup gradu još teži i očito je tu uloženo masu resursa kako bi to bilo toliko zaštićeno.

Grad se nalazi jako blizu Cusca, dakle, nije ni izdaleka trebao biti neka druga prijestolnica. U gradu su pronađene stvari kupljene na Titicaci, možda je bio neka vrsta za skupljanje i proučavanje svega, negdje kažu da je služio kao mjesto za testiranje usjeva, možda je bio kraljeva rezidencija, možda isključivo za krunidbe, možda primarno vjerski ili astronomski centar, možda glavni žrtvenik. Neki misle da je bio mjesto gdje su se rađale Djevice sunca, neki da je bio vrsta upravnog središta za kontrolu ekonomije osvojenih područja, neki misle da je bio zatvor, a sve ima neki temelj. Čak ni putevi na okolnim planinama još nisu skroz poznati. Sve je obavijeno nekom mistikom. Inke su tu živjele nekih 100 godina, kako kažu istraživanja, nakon čega su prestale, opet nepoznato točno zašto. Taman u vrijeme navale konkvistadora. Jesu li to bile kozice ili neka druga bolest? Jesu li napustili grad da ga ne pronađu? Zašto se nisu vratili? Zašto napraviti takav grad i napustiti ga… Grad nije zaboravljen niti izgubljen, lokalno stanovništvo je predajom znalo gdje je i dio grada je bio nastanjen kada je službeno otkriven prije stotinjak godina. Zapravo je 11-godišnji dječak i doveo američkog arheologa do grada. Ako je to bio prvi put da je bijelac u gradu, jer i o tome postoje neki drugi dokazi suptilnih pljački. Definitivno ga Španjolci nisu pronašli, jer nije imao devastaciju karakterističnu njima.

Tridesetak posto građevina je restaurirano, ali i dalje sve djeluje super sačuvano i šetnja gradom je kao put u prošlost. Samo pred sto godina tamo su čak i stanovali ljudi. Još jedna polemika je i gdje su artefakti iz grada, ono što je preostalo je vješto odneseno na Yale, gdje se navodno brinu o tome, ali nitko ne zna točno o koliko se toga radi i jesu li vraćeni svi detalji. Ne zna se točno ni kako su dovučeni kameni komadi.

Inka trail je razvijena cesta preko koje sada ide i pruga, ali do samoga MP ne vodi nikakva cesta, osim ove nove turističke. Inke nisu poznavale kotač, barem u primjeni, ali imali su igračke sa kotačima. Zašto ga nikada nisu koristile u gradnji? Strm teren, nedostatak životinja za vuču ili su možda imali efikasniji način? Hrpa pitanja iz jednog predivnog starog grada. MP je svakako preporuka. Ne radi se o velikom gradu ili lokalitetu, Petra ili Angkor Watt ga jede za doručak, ali lokacija je snena i nekako je puno bliža nekim dječačkim maštanjima o izgubljenim gradovima, barem u mom slučaju. Puno sam više literature kao dijete imao o Inkama nego o Istoku.

Da sve ne bude tako dobro i zanimljivo, postoji grad ispod grada, Aqua Caliente, iako je tamo sve osim tople vode. To je gradić izgrađen isključivo radi eksploatacije slavnog nalazišta, a isto tako je i mreža prevara i laži u koje se lako uplesti. Svatko tko vam prodaje nešto za MP vam laže. Optimalan put je taksi ili neki drugi prijevoz, neovisan (npr. bus pa minibus, ali čim postoji neka organizacija znači da je netko spreman da vas legalno okrade, a skloniji sam platiti više pa barem sam krojiti svoj put, ali o tome više drugom prilikom), do hidroelektrane ili stanice za vlak. Onda su opcije ili pješke po kratkoj pruzi ili vlakom po novoj, dužoj. U AquaCalientes smještaj je najjeftinije sam pronaći, a iz mjesta se do MP najbolje dolazi pješke. Jedina karta o kojoj ovisite ako ne idete preko hidroelektrane je ona za vlak, a nju treba kupiti direktno na netu ili u uredu na glavnom trgu u Cuscu. Druga stvar je karta za MP, koju opet nije problem kupiti samu. Vodič je apsolutno nekoristan. Pola sata s nekom knjižicom ili Googleom je daleko preciznije od vodiča. Eto da ne bude sve divno, tu je ljudski faktor, jasno. Ali sve u svemu, MP je svakako vrijedan pažnje i zaslužuje mjesto u čudima svijeta.

Opširnije galerije rekorda na FB stranicama ekspedicije.

 (c) 2010. - 2012. Ekspedicija.net