Prijatelju, sportašu, kolegi, legendi

Jučer su tragično stradali Dejan Ljubas i Dalibor Kalčić.

Ovo nije vrsta vijesti koju ekspedicija inače objavljuje, ali radi se o dva istaknuta i ponajbolja trkača i pustolova ovih prostora, inspiracija mnogima, uvijek sa širokim osmjehom, pravim ambasadorima sporta u prirodi. 

Ljubas je bio i ostat će jedan od najvećih sportaša koje sam upoznao. Na stranu njegovi vanserijski uspjesi i ogroman i neosporan talent. Ono što sportski najviše cijenim kod njega je njegova predanost i strast prema utrkama, toj srži sporta, ne samo u situacijama i disciplinama gdje je dominirao, već i kad su izgledi bili drugačiji. Uvijek je spremno prihvaćao izazove novih treninga i nadmetanja na "mom" terenu i vrhunski me navukao na "svoj" teren, sportove izdržljivosti. Poštivao je svaku disciplinu i svakog suparnika, a sebi bio najveći kritičar. Sportska radoznalost, upornost, skromnost i prije svega poštenje i fer plej su riječi koje mi padnu na pamet kad se sjetim Dejana. Dobro, ok, padne mi i tamno Laško uz more ili Hirter u kutu Barda. 

Dejan Ljubas je vrhunski sportaš od kojeg sam mnogo naučio. Ali puno sam više naučio od njega kao čovjeka. Dejan je, prije svega, vrhunski čovijek. U ovakvim trenutcima se nadam da sam u zabludi i da postoji mjesto gdje ćemo se još koji put nadmudrivati na omiljenom neutralnom terenu, između sportova snage i izdržljivosti, na šahovskoj ploči. Do tog trenutka će, ne sumnjam, trenirati...

 (c) 2010. - 2012. Ekspedicija.net