Hokej, kava i Maple sirup

Naša kanadska veza, Vedran, spremno dočekuje napornu sezonu planinskog trčanja u Kanadi! O dojmovima, natjecanjima i planovima, životu i poslu u Kanadi

Kako naslov kaže, hokej, kava i Maple sirup...to su 3 stvari koje Kanađani vole vise od bilo čega.:yes::yes:

Pisat ću svakako, malo o poslu, malo o gradu malo o treninzima i utrkama, ne da mi se slagati to kao neko dobro štivo jer nemam vremena:bang::bang:

Evo, prošlo je 3 mjeseca od zadnjeg posta, i 7 mjeseci sveukupno mog boravka u ovoj ledenoj divnoj zemlji:zubo::zubo:

Toronto kao Toronto trenutno cvijeta od zelenila, nadolazećeg ljeta i ljudi. Grad je krcat ljudi i kad malo usporedim zimu i sad pitam se, pa gdje su ti ljudi bili do sada :-)

Imam osjećaj da sam ja bio jedan od luđaka koji je cijelu zimu hodao gradom, da ljudi ovdje doslovce za sve koriste javni prijevoz, npr. ekipa u subway usred zime ide na posao u japankama, jer ni ne izlaze van na ulicu, sve poslovne zgrade u centru su povezane podzemnim putevima koji se zove PATH i ukupna dužina cijelog Path-a sustava je 26 km :yes::yes::naughty::naughty:

Otići u nedjelju ujutro na Queen i King st west je ludilo..milion ljudi, kafića i vjeverica lutaju ulicama. Pravo proljetno/ljetno ludilo ovdje vlada i osjećam ogromnu pozitivnu energiju u svemu tome.

Moja osobna rutina je ostala manje više ista. Radim, treniram , spavam i to je to. Kad uhvatim vremena odem malo zujati novim dijelovima grada,ali iskreno ne zanima me previše Metropola, vise me zanima prirodni svijet Ontaria.

Otkrio sam brdo parkova i trail staza za trčanje, bicikliranje i većinu vremena provodim tamo trenirajući. Lijepo je, mirno je i nema nikoga tijekom tjedna, vikendom ekipa roštilja, igra nogomet, i još koje kakve sportove po parkovima.

Malo o poslu:

Uvijek radim u istom restoranu jer mi je super tamo, ok je lova a šefovi su legende. Trenutno sam busser (pomoćni konobar) A od prošlog tjedna sam počeo raditi i kao Bartender( barmen) :thumbup::thumbup::thumbup:

Prije 2 tjedna šef i šefica me zvali da moraju nešto pričati samnom, rekoh ajd' nije frka. Mislio sam da ce možda opet trebati odraditi koji dan duplu smjenu kao busser sto mi je ok jer dobijem super napojnicu. ugl. zvali oni mene u ured, i počeli me hvaliti :zubo::zubo::zubo: i kaže šefica koja je menadžer restorana i floor-a da zeli da ja budem nova osoba koja će raditi na baru. wuuuuhhhuuuuuu...odmah mi je kroz glavu prošlo: work hard and you`ll get there...i eto dokaza za to. Radio sam puno, vise nego sam mislio da mogu, i na kraju isplatilo se. Raditi na baru u jednom od top 100 restorana u Sjevernoj Americi je vise nego odlično za mene. ( da, magazin Food and Wines) nas je stavio na 3. mjesto u top 100 restorana u Sj. Americi :naughty::naughty::sretan::sretan::party::party::njami::njami::wave::wave::wave::smokin::smokin:

Eto, opet sam unaprijeđen i sretan sam zbog toga :smijeh::smijeh::smijeh:

Zadnja 3 mjeseca sam dosta trenirao jer sam recimo uspio zaliječiti ozljedu i mogao sam početi normalno trenirati. Trenutno imam i trenera (trenericu) s kojom treniram i zadovoljan sam. Trenerica se zove Cindy Lewis, radi kao trener, fizioterapeut u Absolute Endurance centru, tamo gdje sam liječio nogu. Odlučio sam se na trenera jer mi je potreban. Ne stignem sve sam planirati jer dosta radim,a i mogu si trenutno priuštiti trenera koji će mi planirati treninge i natjecanja.

Imali smo super meeting na početku da raspravimo sve, ciljeve, mogućnosti i detaljno smo sve isplanirali, jer se dosta toga promijenilo zbog ozljede Ahilove tetive i morao sam otkazati dosta utrka.

Plan za ovu sezonu je odraditi 4 utrke i povećati moj volumen sto se tiče izdržljivosti i snage.

  • prva utrka: Sulphur Springs, 25 k ( vec sam ju odradio :sretan::sretan:)
  • druga utrka: Limberlost trail race, 56 km
  • treća utrka: Squamish 50, 50 miles ( prva utrka preko 50 km,)
  • četvrta utrka: Haliburton trail race, 50 miles

Glavni cilj ove sezone je odraditi kvalitetno Squamish 50 utrku, jer utrka je jedna od težih u Kanadi, ima 5000 metara uspona i isto toliko spuštanja. Dobro sam proučio kartu staze i usporedio visinske razlike od početka do kraja. Jedan dio utrke ima 21 km downhill-a sto ce biti vise nego izazov za moje kvadricepse :rofl::rofl::rofl: ali jedva čekam otići na utrku i odraditi to kako treba.

Dok ovo pišem sjedim doma s nogom u kanti punoj leda jer sam jučer uganuo zglob :headbang::puknuću::puknuću:

Nije strašno, ali ce me držati van treninga tjedan dana.

Evo mali report s prve utrke : Sulphur Springs 25 k... Petak 24.05 odrađujem jutarnju smjenu u restoranu i trčim da uhvatim bus za Hamilton. Utrka se održavala u malom mjestu zvanom Ancaster. Odsjeo sam u Hamiltonu u Guesthousu, do Hamiltona je bilo nekih 2 h vožnje busom. Uživao sam u vožnji do tamo jer je bus bio super a i napokon sam vidio prirodu van Toronta :yes::yes:

Hamilton je čudan grad, ustvari jako čudan... velike je površine, sami centar je krcat frikovima i nisam se osjećao sigurno. Brdo ovisnika, beskućnika a policije nigdje( mora da je negdje bila intervencija) :rolleyes::rolleyes:

Nisam htio previše gubiti vrijeme po nepoznatim ulicama već se vratio u guesthouse i odmoriti se za utrku.

Tjedan prije utrke sam manje trenirao i pokusao je dobro napuniti jer je plan bio BRZO trčati tu utrku.

Naručio sam taxi za 6 ujutro da me odveze do Ancaster-a jer je udaljen 17 km od Hamiltona.

Start utrke je predviđen za 7.30 am. Organizacija super, veliki broj ljudi , što natjecatelja što gledatelja.

Sudjelovati na utrci je mogao svatko, u 6 disciplina: 10k, 25k ,50k, 50 mile, 100 k i za kraj 100 mile.

Ja sam osobno htio odraditi 50 k ali nije vise bilo mjesta u 50 k pa sam odlučio juriti na 25 k utrci :belj::belj:

Sve je bilo super, osjećao sam se super, noge spremne, oprema spremna, ali vrijeme...jao jao...25.5 a vani 3 stupnja.

Presvukao sam se u školskom centru gdje se utrka održavala jer je bilo toplo i tamo sam bio zadnjih 20 minuta prije utrke.

Izašao van zagrijat se 15 minuta joggirajuci i kratkim sprintevima da dignem puls i budem spreman za start, inače uvijek imam previsok puls na startu utrke.

Dolazak na start, opušteno, zagrijano i s jednim ciljem za ovu utrku. otrcati utrku za 2 h ili manje, vise od 2h nema smisla jer znam da po cesti odradim polumaraton za 1h i 20 m. Znam dobro gdje mogu dobiti na vremenu a gdje izgubiti, downhill mi je najjača strana a uzbrdo najslabija. Nisam smio trenirati uphills previše zbog tetive koja je bila gadno ozlijeđena i ne želim ju opet ozlijediti. Plan je bio lagano trčati uzbrdice, ali downhill i ravnicu odraditi što brže, naravno pametno brzo :-D

BUUUMMM!!!

Kkkkrećemo, 400 trkača na jednoj cesti se stislo i krenulo u nepoznato, meni barem nepoznato jer nikad nisam ovdje trčao. Startao sam među prvih 50-70 trkača jer je gužva bila ogromna i probiti se u prve redove nisam imao prilike. Iskreno, nisam ni htio jer nema smisla gurati se među tu ekipu koja ganja srušiti rekord staze ( 1:32:57 sec) to je rekord staze i postavio ga je bivši olimpijac na 10000 metara. koji je pobijedio i ove godine sa novim rekordom:zujo::zujo:

Ugl. prvih 1km utrke je bio downhill i onda kroz lijepu šumu dalje. Morali smo odraditi krug od 5km pa natrag prema cilju, uzbrdo, kroz cilj i onda novi krug od 25km, malo glupo ali sta je tu je. Prvi downhill odrađujem lagano i taj krug 5km odrađujem sa 5:00/km cisto da se zagrijem kako treba i dam petama vjetra, završava krug kroz cilj i gas, downhill dionica i stižem jedno 15 njih koji se bori sa nizbrdicom, neadekvatne tenisice i slabost u nogama su razlog tome. Prvih 15-20 trkača su već daleko odjurili i nema smisla ih loviti. Dolazim na dionicu koja ide kroz šumu i pace mi je 4.20-4,30/km...odlično. To mi je i bio cilj, dobro se osjećam, HR je normalan manje vise i mogu uživati. :zubo::zubo::zubo:

Staza je predivna za trčanje, hodanje i bicikliranje. Tokom utrke smo sreli dosta njih koji su trčali ostale discipline, ali 100 miles ekipa je zakon. Predivno je gledati kako trče, s kojom lakoćom se kreću po uzbrdicama i doslovce je ponižavajuće kad te trkač na 100 milja prestigne:zujo::zujo::zujo: ali to je tako u sportu i iskreno divim se svima njima jer su pravi sportaši i vole to što rade. Na nekim dionicama uzbrdice bi popričao s njima minutu da vidim sta ima prolazi kroz glavu i kako se osjećaju. Nešto predivno je trčati uz njih i biti rame uz rame sa takvim atletama.

Vratimo se mojoj utrci i mojim mukama, da mukama:nut::nut:

Sve do 20 k sam se osjećao odlično, dobro se hidrirao, ponio sam sa sobom 2 gela i 600ml energetskom napitka. Aid stations su bile svakih 5 km i bile su opskrbljene.

Od gelova do slatkiša, vode, coca-cole, i drugih energetskih pića. Mislim da je moje energetsko piće teško palo mom trbuhu i počeo sam dobivati grčeve( uzrok je previše ugljikohidrata, pričao sam o tome sa par trkača) i ritam mi je pao 5-5.20min /km i svaki put kad bi pokusao ubrzati trbuh bi mi se počeo grčiti. 20km sam odradio za 1h 25 min sto vise nego dobro za sad ali zadnjih 5 km sam izgubio toliko vremena zbog grčeva.

Zadnja uzbrdica i lagano pičim gore i kroz cilj ...vrijeme 2h...što i nije loše, ali sam bio ljut zbog grčeva zadnjih 5 km...osjećao sam se super poslije utrke, nisam bio umoran, ustvari bio sam zagrijan da odradim sljedećih 25 k..ali do toga tek za 6 tjedana. :rofl::rofl::rofl::rofl:

Zadovoljan sam svojim volumenom, snagom i na kraju izdržljivošću za ovu utrku. Noge su odradile super posao, tetiva je super reagirala na sva opterećenja, i sad mogu nastaviti dalje sa treninzima. Slijedio je tjedan lakših treninga i onda povratak na staro, naravno kad zaliječim zglob koji sam uganuo jučer:lud::lud::lud:

Nedjelju poslije utrke smo išli na izlet sa restoranom. Plan je bio obići dvije vinarije, probati vina i saznati sve o tome i onda ručak u jednom od vinarija.

Skupili se u 10.00 u restoranu i ukrcali školski bus. Pravac Niagara area. prva vinarija je bila Pearl Morissette, super vina rade, i rade vina poseban nacin. Kako oni kažu, vino se samo radi, jer ne stavljaju nikakve kemikalije tokom fermentacije, već daju vinu izbor da se samo napravi kako treba.

Vrlo riskantan postupak i svaki put su im vina drukčija/bolja jer sve ovisi o vremenskim uvjetima vani gdje je grožđe:zubo::zubo:

Druga vinarija je bila Tawse. Oni su malo veći proizvođači i naravno imaju isto super vina, ali meni osobno ni približno dobra kao Pearl Morissette.

Imali super šetnju po vinariji, vinskim podrumima koji nisu vinski podrumi i onda ručak.

Tjedan prije utrke smo imali fundraiser event u malom gradu zvan Creemore. Taman je bio dugi vikend ovdje i proveo sam super 3 dana sa super ekipom van Toronta.:belj::belj:

U petak sam odradio popodnevnu smjenu do 22.00 i onda se uputio u Creemore sa šefovima. Plan je bio ispeći teleći but od 50-60 kg za taj event. Reći ću samo jedno, taj teleći but je ogroman, vidjet ćete na slikama:thumbup::thumbup::thumbup:

Krenuli u 22.30 i stigli u Creemore oko 00.30...trebali smo prespavati u tom nekom centru koji smo spašavali sa tim fundraiser eventom ali na kraju su nam zaboravili otključati vrata. Ugl. stigli mi, ogroman BBQ na je dočekao sa drvima. Vadimo stvari i idemo smontirati sve to i upaliti vatru..oko 2.00 am smo stavili beef hip peći nastavili pričati i zajebanciju do 5 ujutro. Počelo je svitati već lagano pa smo odlučili ubiti oko u šatorima. Buđenje u 9 ujutro, rastezanje, zajebancija, pregledati kako napreduje beef hip pečenje i pravac na rijeku. Super cool rijeka teče kroz blizu Creemore-a i odlučili smo se malo osvježiti sefovi i ja. Da nas je netko vidio iz HR bi rekao, evo Bosanci došli na more :zujo::zujo::lud::lud::lud:

Osvježili se, pravac u auto i u grad na doručak. Cool grad sa cool ljudima, mali gradić, predivne trgovinice i Creemore Springs tvornica pive :zubo::zubo::zubo:

Ubili doručak, kupili neke sitnice, ja upalio alarm na autu i probudio pola grada :bang::bang:

Vraćamo se natrag pregledati pečenku, rastežem slackline, i zajebancija počinje.

Piva, slackline, frisby, baseball i čekamo ostatak ekipe da stigne. Došao ostatak ekipe i pridružio se narodnom veselju u Creemore-u.

Event je počeo oko 18.00. Puno ljudi, puno hrane i pive:belj::belj::belj:

Nakon eventa, složili stvari , ja i Sergej naložili vatru ( skoro zapalio Creemore) i sjedili do kasno u noć sa ekipom i ispijali pivo uz priču.

Buđenje drugi dan i pravac New Farm. Tamo gdje smo bili ovu zimu. Farma je predivna, sve zeleno, hrpa povrća, organic povrća koje smo kasnije jeli. Rastegnuo slackline i ekipa se nije kasnije skidala s njega. Predivna 3 dana van metropole u društvu prijatelja i prirode, savršen vikend prije utrke :thumbup::thumbup::thumbup:

Evo vam još neke radnom slikice iz Canade: Kad kažem random onda to i mislim, obožavam rakune i umirem od smijeha kad nađem cipele i tenisice na stanicama troleja, naravno i nađe se koji joint:rofl::rofl: Toliko od mene za sada...sljedeći post bi trebao biti kroz sljedećih tjedan -dva

 (c) 2010. - 2012. Ekspedicija.net